Višejezična web-stranica ureda: kako doprijeti do klijenata na njihovu jeziku, a ne obećati više nego što možete ispuniti

Kada se drugi jezik isplati

Višejezična web-stranica nije sama sebi svrha. Isplati se kad se poklope tri stvari: Vi ili netko iz tima doista savjetuje na tom jeziku, u Vašoj regiji ima dovoljno ljudi koji preferiraju taj jezik, a Vaša područja rada odgovaraju njihovim potrebama. Tko primjerice nudi radno pravo, obiteljsko pravo ili obračun plaća i govori turski, u mnogim gradovima Austrije i Njemačke ima jasno određenu ciljnu skupinu. U pravu stranaca i migracijskom pravu jezik je često čak glavni razlog za odabir ureda; što je ondje dodatno važno, opisuje vodič o web-stranici za pravo stranaca i migracije.

Provjerite potražnju prije ulaganja: pitaju li Vas klijenti za neki jezik? Stižu li upiti na lošem njemačkom ili na engleskom? Google Search Console pokazuje upite poput „turkish speaking lawyer vienna“ ili „steuerberater polnisch“ (porezni savjetnik koji govori poljski) preko kojih se Vaša stranica već danas pronalazi. Ne nudite jezik kojim nitko u timu ne vlada, čak i ako je zajednica velika.

Iskreno navoditi jezike

Navod „savjetovanje na turskom“ činjenična je informacija o Vašoj usluzi i stoga je dopušten u svih šest zanimanja. Ali mora biti točan. Tko ima tursku web-stranicu, a u razgovoru savjetuje samo uz tumačicu, dovodi u zabludu. Zavaravajuće navode zabranjuju pravo nepoštenog tržišnog natjecanja obiju zemalja i strukovno pravo svih zanimanja.

Koje stranice prvo prevesti

Web-stranicu ureda s trideset stranica i dvadeset članaka ne treba prevesti u cijelosti. Bolja je mala, održavana jezična verzija sa stranicama koje vode do prvog kontakta:

Članke prevedite kasnije i ciljano: članak o otkazu na bosanskom, hrvatskom i srpskom, članak o poreznom povratu za radnike na poljskom. Koji sadržaj web-stranica ureda općenito treba, opisuje vodič Sadržaj web-stranice ureda, a kako prikazati područja rada, članak Područja rada.

Stručni ili strojni prijevod

Strojni prijevod danas je iznenađujuće dobar, ali kod pravnih i poreznih tekstova rizičan. Prevodi riječi, a ne pravne poretke. „Abfertigung“ (otpremnina u Austriji), „Verlassenschaft“ (ostavina), „Arbeitnehmerveranlagung“ (godišnji porezni obračun za radnike), „Kündigungsschutzklage“ (tužba radi zaštite od otkaza) ili „Steuerberater“ nemaju točan ekvivalent u drugim jezicima, a pogrešan prijevod stvara pogrešna očekivanja. Google osim toga masovno izrađene, automatski generirane i neprovjerene prijevode koji čitateljima ne donose vrijednost smatra spamom.

• Nazivi zanimanja ostaju njemački i objašnjavaju se: „Rechtsanwältin (odvjetnica upisana u Austriji)“, „Steuerberater (porezni savjetnik)“. Ne izmišljajte strane titule poput „Solicitor“ ili „CPA“ koje ne nosite.
• Titule Fachanwalt (odvjetnik specijalist) postoje samo u Njemačkoj. Ne prevodite ih slobodno kao „specijalist“, nego navedite titulu i objasnite je.
• Pravne pojmove pri prvom spominjanju navedite na njemačkom i objasnite ih na jeziku verzije. Klijenti će njemačke pojmove ionako čuti kod tijela i sudova.
• Pojmovnik s dogovorenim prijevodima osigurava da se isti pojam posvuda jednako prevodi.

Vlastiti URL-ovi i hreflang

Da bi Google pronašao jezične verzije i ispravno ih povezao, svaka jezična verzija stranice treba vlastitu adresu. Google izričito ne preporučuje mijenjanje jezika samo putem kolačića ili postavki preglednika jer tada tražilice vide samo jednu verziju.

• Podmape poput /en/, /tr/, /pl/ za urede su najčešće najjednostavnije rješenje: jedna domena, jedan certifikat, jedna web-stranica. Vlastite domene po jeziku rijetko se isplate.
• Oznake hreflang povezuju jezične verzije iste stranice. Svaka verzija mora navesti sebe i sve ostale; ako povratna veza nedostaje, Google zanemaruje oznaku.
• Kodovi jezika slijede ISO 639-1: de, en, tr, hr, bs, sr, pl, ru, uk. Regija nije obvezna, npr. de-AT, i ima smisla samo ako se sadržaji doista razlikuju.
• x-default označava stranicu za sve čiji jezik ne nudite, najčešće njemačku.
• Jedan jezik po stranici: Google prepoznaje jezik po vidljivom sadržaju. Miješane stranice s njemačkim izbornikom i turskim tekstom zbunjuju tražilice i čitatelje.
• Atribut lang u kodu Google ne koristi za prepoznavanje jezika, ali čitači zaslona da: ako nedostaje, poljski tekst čita se njemačkim izgovorom. Više u vodiču o pristupačnoj web-stranici ureda.

Izbornik jezika

• Nazivi jezika na samom jeziku: „English“, „Türkçe“, „Hrvatski“, „Polski“, „Русский“, „Українська“. Tko ne zna njemački, neće tražiti „Türkisch“.
• Bez zastava: engleski nije jezik samo Ujedinjenog Kraljevstva, bosanski, hrvatski i srpski vezani su uz više zemalja, a neke zastave kod klijenata izazivaju neželjene asocijacije.
• Skok na odgovarajuću stranicu, a ne na početnu: tko na stranici „Radno pravo“ klikne na Türkçe, dolazi na tursku stranicu o radnom pravu. Ako ona ne postoji, to kratko recite i povežite najbližu prikladnu stranicu.
• Lako uočljiv: u zaglavlju, i na pametnom telefonu, a ne skriven u podnožju.

Jezici u Google profilu i imenicima

Mnogi najprije traže na Google kartama. Google profil tvrtke postoji samo jednom, a ne po jeziku, i naziv mora odgovarati stvarnom nazivu ureda. Dodaci poput „Kanzlei Huber – odvjetnik koji govori turski“ u nazivu krše Googleove smjernice. Umjesto toga jezike navedite u opisu i kod usluga te povežite odgovarajuću jezičnu verziju svoje web-stranice.

Podatke o jezicima održavajte i u službenim i privatnim imenicima koji za to imaju polje te ih posvuda držite jednakima. Kako postaviti profil, piše u vodiču o Google profilu, a koji imenici vrijede, u članku Online imenici. Budući da AI asistenti prenose činjenice koje jasno stoje u tekstu, i ovdje vrijedi: „Savjetujemo na njemačkom, engleskom i turskom“ kao cijela rečenica, a ne kao niz simbola. Više u članku Uredi u AI pretraživanju.

Impresum i zaštita podataka na više jezika

Impresum i izjava o zaštiti podataka moraju biti lako dostupni iz svake jezične verzije. Njemačke verzije ostaju mjerodavne; prijevod ipak ima smisla. Opća uredba o zaštiti podataka (DSGVO) u članku 12. zahtijeva da se informacije pružaju jasnim i jednostavnim jezikom. Tko stranicu ciljano usmjerava klijentima koji govore turski ili poljski, trebao bi stoga i informacije o zaštiti podataka ponuditi na tom jeziku.

• Obvezni strukovnopravni podaci vrijede nepromijenjeno i na stranom jeziku: naziv zanimanja, komora, država u kojoj je naziv dodijeljen, strukovna pravila. Pojedinosti za svako zanimanje nalaze se u vodičima o obveznim podacima, primjerice za odvjetnike u Austriji ili porezne savjetnike u Njemačkoj.
• Naziv zanimanja i naziv komore ostaju njemački, objašnjenje u zagradi pomaže.
• Napomena da u slučaju odstupanja vrijedi njemačka verzija stvara jasnoću.
• I kontaktne obrasce, poruke o pogrešci i tekstove privola treba prevesti, inače jezična verzija puca baš na najvažnijem mjestu.

Ostati dosljedan: održavanje jezičnih verzija

Najveća opasnost višejezičnih web-stranica nije početak, nego druga godina: na njemačkom stoje novo radno vrijeme, nova kolegica i izmijenjeni honorari, na engleskom još stari. Zastarjeli podaci u jezičnoj verziji mogu dovoditi u zabludu i najkasnije na prvom razgovoru postaju neugodni.

Dvojezične automatske odgovore o odsutnosti izradite generatorom poruke o odsutnosti. Tko ionako planira ponovno pokretanje stranice, trebao bi višejezičnost od početka predvidjeti u sustavu: naknadno dodan dodatak za prevođenje obično je skuplji od web-stranice koja jezične verzije podržava od samog početka.